-Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ
Epikur je u svojoj bašti redovno obavljao nastavu i širio svoju filozofsku i naučnu misao, koja je ubrzo postala nadaleko poznata i priznata. Novoosnovana škola i mjesto okupljanja mnogobrojnih privrženika i poštovalaca Epikurovog učenja je dobila naziv Epikurov vrt, iznad čijih ulaznih vrata je stajao natpis: „Putniče, ovdje će ti biti dobro; ovdje je najviše dobro – uživanje”. Iz samog tog natpisa se jasno vidi suština, smisao i cilj rada u novoosnovanoj školi. Ubrzo se oko mudrog učitelja počeo okupljati sve veći krug stalnih učenika, prijatelja i poštovalaca njegovog duhovnog rada, tako da je bašta uskoro postala posebno kulturno sastajalište i žarište. To kultno mjesto je brzo prevazišlo uobičajene uske okvire školskog života i rada i dobilo status jednog izuzetno značajnog stjecišta, koje je nastavilo rad i pravu duhovnu misiju mnogo vjekova nakon Epikurove smrti. Bilo je to, zapravo, jedno od glavnih atinskih i helenskih izvorišta filozofske i naučne misli i mjesto gdje se ostvarivala neposredna, praktična etička životna aktivnost. Pristup vrtu je bio potpuno slobodan, tu je mogao svako da dođe i da sluša predavanja o raznim temema, da se upušta u neposrednu diskusiju i brani svoje uvjerenje. Međutim, u tom Epikurovom vrtu je etika bila dominantna oblast teorijskog razmatranja i praktične djelatnosti.
Iako je Epikur stekao reputaciju najznačajnijeg i najuniverzalnijeg filozofa i naučnika helenističke epohe, vremena između Aristotela i kasnije dominacije hrišćanskog učenja u staroj Grčkoj (kao i u čitavoj Rimskoj imperiji kojoj je Ahaja pripala 146. g. prije n.e.), mnogi njegovi protivnici su širili razne spletke i neistine o tom znamenitom misliocu. Još za Epikurovog života, o njemu i njegovom učenju pojedini antički mislioci i pisci negativno su govorili i pisali, bilo zbog neslaganja sa njegovim stavovima ili, mnogo češće, zbog zavisti i surevnjivosti. Bila je to uobičajena praksa u svakodnevnom životu stare Grčke, o čemu svjedoče mnogobrojni spisi koji pokazuju kako se vodila stalna i bespoštedna borba između raznih škola, pravaca, orijentacija, struja i stremljenja, ali i među pojedincima koji su se pokatkad služili i nečasnim sredstvima. Mnoge od tih neosnovanih i zlonamjernih kritika, izrečenih na račun Epikura, njegove ličnosti, njegovog stvaralačkog djela i škole koju je osnovao, iznosi Diogen Laertije u svom spisu o Epikurovom životu i radu. Kada je taksativno nabrojao mnoge takve tendenciozne napise, Diogen ukazuje na neosnovanost i čak apsurdnost mnogih neistina i izmišljotina.
„Međutim, svi ovi nisu pri čistoj svijesti – piše Diogen Laertije. – Jer, naš filozof (Epikur) ima mnogo svjedoka koji mogu posvjedočiti njegovu nenadmašnu dobru volju (naklonost). O tome svjedoče najprije njegova rodna zemlja koja mu je u njegovu čast podizala statue u bronzi, zatim njegovi prijatelji, kojih ima toliko mnogo da se po broju ni čitavi gradovi ne bi mogli s njima mjeriti, kao i sve njegove pristalice i učenici koje su draži njegovog učenja privezali za njega kao lance (osim Metrodora, iz Stratonikeje, koji je prešao Karneadu, vjerovatno zato što ga je pritiskivala pretjerana dobrota učitelja). O tome dalje svjedoči to što njegova Škola postoji i dalje, bez prekida, kroz čitav niz načelnika koji dolaze jedan za drugim, dok su gotovo sve ostale škole izumrle. Ovo, dalje, potvrđuje njegova zahvalnost prema roditeljima, odanost braći i odredbe u njegovom testamentu i činjenica da su oni bili njegovi učenici u školi, među kojima je najistaknutiji onaj Mis... Uopšte rečeno, najbolji dokaz je njegova dobrota i ljubav prema ljudima. On je prema drugima osjećao takvo poštovanje da čak nije ni ulazio u politički žvot. Proveo je cio svoj život u Grčkoj, uprkos svim nevoljama koje su zadesile u to doba njegovu zemlju. Svega dva-tri puta je otišao u Joniju u posjetu svojim prijateljima. Prijatelji su dolazili iz svih krajeva k njemu i živjeli s njim u njegovom vrtu.”
Epikur je, kao što se to vidi iz citiranog fragmenta, imao mnogo učenika i prijatelja, poštovalaca i nastavljača. Među njima je, ipak, postojao jedan uži krug najboljih i najodanijih prijatelja i učenika, koji su ne samo živjeli u Epikurovom vrtu nego i dalje prenosili i propovijedali njegova etička načela.
(Nastaviće se)
